Nezdravo je, da u jednoj sobi stanuje čeljad zdrava sa bolesnikom, niti da obnoć sedi i spava kod mrtvaca, kao što to, na žalost, kod nas u opšte biva. Isparavanje ono iz bolesnika i mrtvaca, škodljivo je jako za prisutnu čeljad, a u vrlo mnogim bolestima i smrtonosno. S toga je neophodno nužno i jedne i druge izvan kruga porodičnog udaljiti, bilo u opštu bolnicu ili u drugu zasebnu zgradu. U ime toga bi trebalo urediti da svaka opština, može imati svoju potpuno urednu zajedničku bolnicu i mrtvački kabinet, gdi bi se svaki bolesnik pravilno negovao, a mrtvac na stranu u mrtvački kabinet od svijeta udaljio. Tako isto škodljivo je, pa i smrtonosno ljubiti mrtvace i bolesnike. Primećujemo, da u opšte i međusobno ljubljenje nije probitačno, a za djecu je jako nezdravo ono silno ljubljenje, koje im se čini od strane roditelja i prijatelja. Ljubimo ih srcem a ne bolešljivim i smrdljivim ustima.
Baruštine treba prokopati i ocijediti, bile one u okolini ili na blizu pored ljudskih staništa. One zaražavaju vazduh i pijaću vodu, koja je neophodno nužna za čovjekov opstanak i dobro zdravlje, kao što smo već o napominjali. Uviđavna država i opština treba na to pažnju da obrate i tu potrebu namire, ili da se cijelo naselenje na zdrava mijesta i zemljište preseli. Ako se to ne može odmah izvršiti neophodno je da se oko baruština zasadi dosta živog drveća, i da se sva bara zasije velikom šašom i trskom. Šumica od lisnatog drveća i šaša zadržava nečisto isparavanje i kvarenje vazduha.
Svi bunari koji se nahode blizu takih bara daju vrlo nezdravu i grozničavu vodu. Taka voda škodljiva je i za ljude i za marvu. Za sve opštine na svijetu, nužne su opšte česme ili opšti arteski bunari, a za svako naseljenje neophodno je, da se time snabdije i to naučnim načinom, jer ima hiljade primjera, da su taka naseljenja ne samo užasno oboljela već se iz temelja zatrla. Koristimo se očiglednim primjerima, faktima.
Pola, glavno mjesto austrijskih ratnih lađa, bijaše prije 15 godina pravi Kajen zbog strašnih groznica. Danas groznica nema, jer su one baruštine kanalizirane, isušene i predeo zasađen australijskim drvljem. Koja država i opština želi narodu zdravlja, treba da svaku baruštinu kanalizira, isuši i voćem i drvljem zasadi.
Groblja treba daleko izvan varoši i sela smještati, i to ne na uzvišenom mjestu, no negdi u najdubljoj dolini. Mrtvaca treba duboko sahraniti, a groblja zasaditi lisnatim drvećem i zasijati krupnim kakvim travama, a oko svega unaokolo odgajiti šumicu, od običnog drveća ili od voća. To zaustavlja kužna isparavanja iz grobnih lešina. Tako treba činiti, razvijajući svijest u naroda i ljudstva, da što prije prestane od sadanjeg načina sahranjivanja, pa da mrtvace kako nauka propisuje sagorijeva ili ih u kakvu opštu, po planu udešenu grobnicu slaže i krečom ili kojom drugom esencijom zalijeva. Ovim bi se postigla dvostruka zdravstvena i ekonomska korist kao god i od opštih bolnica, bunara i prokopanih, kanaliziranih baruština i regulisanih reka i ulica. Ovo su predlozi od ogromne koristi za sadanje i buduće ljudstvo; učinimo narodu i napretku svoju poštu: razmišljajmo o njima i ostvarujmo ih.