Da bi se ovi radenici i pri najtežem poslovanju svoje vrste, u dobrom zdravlju održali, potrebno im je ova pravila vršiti:
Prvo, svakog sahata od sjedenja ustajati, malo se prošetati i koji komad sobne gimnastike obaviti.
Drugo, da radeći sjede na stolicama mrežasto ispletenim.
Treće, da svakog mjeseca bar po koji sahat daljine pješice obiđu.
Četvrto, najmanje jednom u neđelji da se prođu po uzvišenoj okolici i u daljinu što duže posmatraju.
Peto, da svake godine, koju neđelju u odmoru provedu, putujući od mjesta, gdi žive obično, nekoliko dana daljine. Čineći tako, čovjek se čisto podmladi i preporodi. Tada se snaga iscrpljena u znatnoj mjeri nadoknadi. Skučeni sobni pojmovi razgranjuju se, kad se u putovanju posmatraju razne slike u društvu i prirodi.
Šesto, da se posao ostavi, čim se opazi teret, bilo u glavi ili u ostalom tijelu. Iznuđeno naprezanje zle posljedice donosi: umno i tjelesno rastrojstvo.
Sedmo, da se nikada nipošto ne čita s naprezanjem pri sumračku ili svjetlosti. I suviše svjetlosti škodi.
Osmo, u polnim odnošajima mora i đak i književnik sasma umjeren biti, mora se kloniti lumpovanja i kavanskog života. To nam je mnoge književnike i jake satrlo i sahranilo.
Deveto, nužno im je da svako jutro sve tijelo, naročito vrat i prsi mokrom krpom dobro istrljaju.
Uza sve ovo nužno bi bilo da radnici koji sastavljaju spise, da ih sastavljaju i smišljaju u prirodi čistog i svežeg vazduha pod kakvim ladnjakom ili u čardaku; a oboje to treba da je udešeno ili u bašti, ili u šumici, ili u voćnjaku i ako je moguće na uzvišenom mjestu, koje bi bilo zgodno, da se sa nj u daljinu gleda. — Misliocima se mišljenje razvija, kad počešće jedu mladih mauna, zgotovljenih („boranija“), zelenih zrna od graška, jedenje friškog jajeta nesvarenog u supi, i u opšte na meko obarenih jaja, maslinki, sosa od slačice, ajvara, i kad piju koju čašu čaja s limunom.
Za sve radnike, koji moraju sjedećki raditi bilo umne bilo tjelesne poslove, nužne su nabrojane promene pokretljivosti, pa take prostorije i čistoće. Za njih je neophodno, da, uobičaje, da radeći poslove drže prsi uvis uzdignute i da često traže promjenu rada, jer jedan te isti posao grozno satire i umno i tjelesno zdravlje, uz ovo, za đake je nužno, da se idući u školu i izlazeći iz nje dobro prohodaju. S toga je za svakog dobro, ako stanuje po dalje od škole, jer tako, hteo ne hteo, mora dovoljno hodati. To isto vrlo je nužno činiti i svima onim radnicima koji, bilo u fabrikama ili kancelarijama posluju. Upravljači prosvete i škole, valjalo bi da urede, da se samo prije podne uči nauka, a po podne da se učenici odmaraju od toga i nekom tjelesnom radu upražnjavaju. Državi bi pak sveta dužnost bila, da udešava, da sve škole i zanatlijske radionice najzdravije budu, da su okružene sa šumicom raznih voćaka i drugog koristnog drveća, kako bi na taj način radnici vazda čistom vazduhu pristupni bili, i u času odmora tuda se mogli prošetati i života disati. Tvorci kulture ljudske to potpuno zaslužuju, a oni, to jest, radnici najstvarniji su tvorci svekolike kulture, koju u svijetu vidimo i uživamo.