Radi mudro ne troši se ludo!
Koliko je rad neophodna potreba čovjekova, društvena, toliko je isto i pravilan odmor po radu nuždan, kao i način, kako da se udesimo, pa da nam često teži radovi lakše padaju. Oboje to odmaranje i način rada, važno je znati, kao god vazduh i izbor hrane, jer smo tijem sigurniji za tjelesno i umno zdravlje naše.
S toga treba da se svaki sjeti, da je neophodna potreba prestati od rada, bio on umni ili tjelesni, čim se prilični umor osjeti, i da se prijanja za rad, čim se dobro odmori čovjek. Prekomjerno poslovanje satire čovjeka isto kao i dembelska lijenost.
Nerad je izvor zâla i mnogih bolesti, a prekomjerno naprezanje u radu donosi malaksalost tjelesnu i umnu. Ako još uz to oskudjeva dobra hrana, onda nastupa dvostruka malaksalost. To biva po neumitnim zakonima fiziološkim. S toga jako ubijaju narod oni zakupnici ljudskih snaga, koji manje od tri četiri sahata dnevno u letnje doba svojim radnicima odmora daju. Za fabrične radnike najbolji je odmor u zdravim baštama i voćnjacima. Ako se to nemože i neće udesiti i vršti, fabrični pokvareni vazduh, čađ i prašina, učiniće ih prvo tjelesnim a docnije i umnim bogaljima. Zbog toga svi čovjekoljubivi ljudi a naročito socijaliste-komuniste, ozbiljno rade da se radničko stanje u opšte pravilnije i pravičnije uredi.1
Spavanje je glavna činjenica pravog odmora a osobito kod onih umnih radnika što se naukom bave. Nespavanje satire čovjeka, isto kao i preterivanje u radu. No i suvišno spavanje škodi kao i nespavanje. Mnogo spavanje olabavi, ulijenji, i zatupi čovjeka. Od dugog nespavanja dolazi malaksalost tjelesna i umno rastrojstvo, a duboki učevni mislioci zbog dugog nespavanja mogu doći do većeg ili manjeg ludila. Umnim radnicima treba odmor i šetnja u čistom vazduhu pa onda po koja radnja tijelom, i spavanje svakog reda2 bar po četiri, pet sahati. Spavati više od 6, 7 sahati škodljivo je. Ne treba, dakle spavanje da je odveć kratko, odveć dugo, ni u nevrijeme.
Najprirodnije je i po tome od najveće koristi spavati noću. Naučenjaci vele, da dobar san prije po noći najviše zdravlju prija. I narod u svojoj poslovici divno veli: „rano lezi a rano ustani!“ što zahtijeva i nauka od svakoga, ko je prijatelj svoga umnog i tjelesnog zdravlja. Za sve ljude koji su duboku starost dočekali, zna se da su se držali tog pravila zdravstvenog.
O sredstvima za dobar san biće riječ docnije, a sad velimo da u red umora i odmora spadaju i polni odnošaji. U tome treba biti još umjereniji no u ostalim radovima, jer se tim gubi naročito umna i tjelesna snaga, a osobito se gubitak taj opaža kod osoba koje onanišu. U ovome treba pametnije uzdržljivosti, no u svemu ostalom. Omladini našoj što se uči, uz silno naprezanje i dugo sjedenje u školi, ovo najviše satire dragocjeno joj zdravlje. Krajnje je vreme da se postavi uredba, kako bi se narodni podmladak školovao radeći i slušajući nauku u voćnjaku, u bašti, na njivi, u radionici, u čelinjaku, u toru, na livadi, u šetnji, u kupatilu i t. d., a ne kao danas iz zadavanja i slišavanja lekcija među četiri zagušljiva zida školska; pa tad nebi imao niko vremena i prilike ubitačno onanisanje vršiti, niti gubiti dragocjeno zdravlje uma i tijela učeći na pamet kojekakve većih i manjih knjižurina, koje često ama baš nikakve stvarne vrijednosti nemaju.
Osim toga, takim načinom izučavajući nauku razvilo bi se stvarno znanje i sačuvalo tjelesno, umno i moralno zdravlje. I danas naprednije države i vaspitači naroda, već su usvojili način školovanja da se učenici prije podne zanimaju naukom a po podne tjelesnim radom i odmorom naizmjence. Gdi je sreće, da i ostale svjetske opštine i države tim putem pođu; pa ne bi nam školska omladina ovako slabunjava izgledala, niti bi viđali kod nje onoliko bolestnih i smrtnih slučajeva.
Odavno je još vrijeme da se osvjestimo i boljim putem uputimo.