Čistoća je pola zdravlja i života.
Čistoća je vrlo važna činjenica za boljitak umnog i tjelesnog zdravlja. Mnogi cijene i moralnu čistoću čovjeka po čistoći tjelesnoj i na domu. „Ako čovjek ne može biti bogat, može čist“ — veli zgodno poslovica. Roditeljima i vaspitačima ovo nikad ne bi trebalo s uma smetati. Ko posmatra samo, uveriće se da je čovjek daleko bistriji i lakši i zadovoljniji, nego obično, kad se okupa i opere, kad obuče na se čisto ruho i postelju presvuče.
Pravila za čistoću ova su: Da svako jelo i piće bude čisto spremljeno i u čistim sudovima zgotovljeno, pa i odjeća i obuća treba da je čista: u ime toga bi trebalo nedeljno bar jedan put čistu preobuku promijeniti i cijelo tijelo oprati.
Oni što u prašini rade, treba da svaku večer bar noge operu, i dnevno dva tri put ruke i lice umivaju, ako nijesu u stanju svo tijelo mlakom ili ladnom vodom oprati. Ako nije svako bogat ono ima vode da bude čist.
U opšte za sve, da bi bili zdraviji tijelom i bistriji umom, potrebno je neđeljno bar dva red svu kožu vunskom čistom rukavicom bilo suvom ili mokrom istrljati. To čisti kožu od nečistoće, pokreće obnavljanje krvi, mišići se tim jačaju i umna bistroća dobija. I hrana, koju smo u se primili tim se bolje vari. Tako i životinji dva puta bolje prija hrana kad se dnevno bar jednom timari i kad joj se štala čisto i uredno drži. Marva tako biva veselija i življa, zdravija i naprednija. Dajmo čoveku čistoće bar koliko dajemo dobrome konju.
Postelju valja držati čistu, i ako je moguće ikako svaki dan haljine joj iznositi da se provjetre. U postelji ne bi trebalo da se nađe ništa obojeno već sve bijelo. Slamnjače bi trebalo na godinu bar dvaput oprati i slamu promijeniti. Seljaci bi trebalo da svoje ponjave, gubare, (ćebeta), ćilime bar četiri puta dobro operu. — Posuđe, namještaji, patos, prozori, vrata, astali itd treba da se blistaju čistoćom. Sobe, stanove i radionice treba držati obzirući se na pravila, koja smo iznijeli kad smo govorili o vazduhu. Dobro bi bilo da i varošani po primjeru seljaka izobičaje praviti prohode u bliskoj blizini kuće ili u kući, jer prohodi jako zdravlju smetaju.
Sve to dalo bi se udesiti kako valja, kad bi više razmišljali o negovanju zdravlja, no osvajačkim težnjama: vel. Ekatarine, Napoleona, Dušana Zvonimira, Marije Terezije, Aleksandra makedonskog i drugih krvoloka ljudskih. Kamo puste sreće, da otmjeni svijet, kako ga zovu, i muški i ženski troši na pravu čistoću, a ne na ubitačni i sramni život pomodni i raskošni. Više bismo imali zdravlja, pameti i sreće. Zdravija i naprednija bila bi nam omladina sadanja i buduća; podmladak narodni bivao bi s koljena na koljeno sve zdraviji, napredniji, pametniji i srećniji. A dok lutamo po ovoj gustoj i ubitačnoj duhovnoj magli, dotle ćemo sve više opadati i kržljaviti. Milijuni se njih slave kao izobraženi i prosvećeni ljudi, a u stvari samoj oni se dave u glupostima i zabludama, koje nedolikuje zdravome mozgu i moralu. Ako u pomodnom i raskošnom životu ima pameti i morala, onda ništa i nema na svijetu nepametnog. Obje žalostne društvene navike ravne su navici sramnog i nesrećnog ratovanja i oružanja. Kad bi svijet toliko bio pametan da onoliko troši truda i novca oko čistoće tijela i stana, hrane, i od jela, postelje i okoline, koliko na pomodan život i oružanje, tad bi narod i ljudi daleko srećniji i napredniji bili. Ali još vlada tamna noć pored izvikane civilizacije.