Sve što jedemo i pijemo prelazi u krv, a naša krv biće taka, kakva je naša hrana, piće i vazduh.
Sadržaj
Uvod
Vazduh je životodavac, ali dobra hrana jeste građa, životu, tijelu i umu; bez građe nema zgrade, bez hrane ne može biti pravilno organizovanog tijela, Ako hoćeš da načiniš dobru, pouzdanu i tvrdu zgradu, moraš upotrijebiti dobru i zdravu građu; ako hoćeš da ti je peć vruća valja ti gorivo jednako obilato obnavljati; hoćeš li da ti peć i lonac duže traju, nesmiješ ih pretovariti, jer će od navale popucati. Umjerenost je, dakle, tako isto u jelu i piću, u radu i uživanju od velike nužnosti.
Što čovek više radi i što više snage troši na ovaj ili onaj rad, to mu treba, sve bolje i snažnije hrane, da potrošenu snagu nadoknadi, da dade materijala za pravilnu promjenu i obnavljanje krvi, jer pravilno obnavljanje krvi i tjelesnih sokova daje života tijelu i duhu, inače nastupa malaksalost, bolest pa i smrt. Nikakva zastoja u tijelu nesmije biti; neprestano promjena gradiva (materije) jedini je uslov i tvorac pravilnog umnog i tjelesnog zdravlja. Ko se ne pokorava tim vječitim zakonima, taj se u svakom pogledu u bolest i u grob sprema.
Pravilno obnavljanje krvi u nama vrši: prvo, dobra i svarljiva hrana i čist vazduh, drugo umjereni rad tjelesni i umni i odmor poslije rada; i, treće, dobar san i srećni i prijatni časi života.
U to ime, hrana mora biti zdrava, čista, snažna, svježa i svarljiva, Nesvarljiva hrana ne vrijedi ništa za zdravlje; možemo je trošiti koliko hoćemo, no ona nam neće zdravlje u pravilnom stanju održavati. Nije dosta da čovek samo sit bude, da napuni želudac, već treba da je zdravom i snažnom hranom nahranjen. Tu treba pametan izbor činiti i stečeno iskustvo u tome s koljena na koljeno prenašati.
Ko je prijatelj svoga zdravlja, taj mora još svaki zalogaj polagano i dobro sažvakati u ustima, pa ga tek onda progutati. Ako se tako ne čini, ni najbolja hrana ne postiže svoju cijel; nego još takim nesavršenim hranenjem čovjek na se navlači razne bolje želudca. Ko svaki zalogaj polagano dobro sažvaće, taj mnogo čini u zdravstvenim i ekonomskom pogledu. U mjesto molitvica trebalo bi omladinu naučiti, ovim pravilama.
Hrana može biti iz prirodnih i ljudskih proizvoda, no od sve ostale najzdravija je mlijeko i jaja.
Mlijeko
U mlijeku su sve čestice što hrane, u njemu su svi sastojci koji su nužni da se čovjeku održi život. Dijete odojče hrani se jedino s mlijekom ili mlječnom kašom, pa živi i napreduje. Tako isto tele, jagnje, prase i t. d.
Najzdravije mlijeko daje marva zdrava, a naročito marva koja pase po zdravim, suvim i uzvišenim mjestima; podvodna i barna paša ne daje marvi zdrava mlijeka. Na to treba veću pažnju obratiti, a naročito kad se djeca ovakim mlijekom pitaju.
Mlijeko je vazda za zdravlje dobro piti, a Maja mjeseca još bolje. Tad ono nije odveć gusto. Lako je za želudac, kad se jede udrobljeno s hljebom, klo što naši seljaci čine. Ovčije mlijeko je gušće od kravijeg i teže za želudac, pa se bolje upotrebljuje za sir, dok je kravlje vrlo udesno za piće, no i ovčije dolazi na stepen kravljeg, kad se malo razvodni.
Mlijeko je bolje piti vareno, no nevareno, jer nauka dokazuje, da se od nevarena mlijeka, kad ga čovek pije može dobiti bolest, ako je marva kakve imala; varenjem se bolest uništi. Za bolestnike zdravije je da ga jedu toplo no ladno.
Mlijeko, pa i ni koje drugo jelo, ne valja ostaviti da prenoći u bakarnim i plehanim sudovima; u nekalaisanom posuđu ne treba ga ni časa držati, — to je pravi otrov. Na žalost ono se prodaje baš iz tih otrovnih sudova i za to malo ko mari i ispituje. Svijetske vlasti love što ko govori te ga gone, zatvaraju i osuđuju, a zdravstveno stanje naroda njima je 29 briga.
Najzad ćemo spomenuti, da kozije mlijeko van sviju, naročito dobro čini ljudima jektičavim, pa i ostalim bolesnicima. Kozije je mlijeko najzdravije za to, što koza ne pase po tlu, već brsti lišće na nekoj visini, do koje se ona može dopentrati, i što poznaje otrovne biljke, pa ih ne jede.
Ko se najviše zdravim mlijekom hrani, rijetko ili nikada ne boluje. Šta više, piti duže doba poviše mlijeka jeste lijek protivu čame i mnogih bolesti čovekovih. Dokaz za to nek su plemena, koja se stočarstvom bave i bijelim smokom hrane. Kiselo mlijeko popravlja želudac. — Mlijeko negodi samo grozničavim osobama.
Jaja
I jaja su hrana zdrava i snažna. Pile eto prokljuje se i izađe s cijelim organizmom iz jajeta — toliko je u jajetu životnih čestica.
No vrijednost, snagu hrane od jaja određuje i način kako se jaje zgotovi. Pokvareno jaje i mućak, jako je zdravlju od škode, a prevareno, prepečeno i na masti prženo teško se u želudcu vari, pa nije za slabe ljude. Jaja skorašnja i rovito svarena, vrlo su zdrava i snažna hrana. Što se jaja žiđe jede, tim je zdravije; jer u takom stanju brže se pretvara u krv.
Rovita jaja je najzdravije jesti u vrućoj čorbi ili mlijeku. Za one što su umno iscrpljeni, i kroz to postali zaboravni, vrlo je korisno da po dva skarašnja žumanceta razmute i sa supom pojedu.
Za slabe osobe najzdravije je doručkovati dvoje troje rovitih jaja s čašicom crnog starog vina i nešto zrelog voća. U mjesto posoljena, bolje ih je jesti onako prirodno ili s nešto sitna šećera. Taki doručak još je udesniji, kad je vrijeme vlažno, maglovito i hladno. Treba zaboraviti onu groznu zabludu, koja se može čuti u narodu, kao da jaja škode zdravlju čoveka. To je puka laž. Narod je to jamačno zapamtio od uskršnjih prevarenih i pokvarenih jaja, koja su doista zdravo škodljiva.
I glavu izmiti sa žumancetom od jajeta u mlakoj vodi, daleko je probitačnije, no s cijeđem i sapunom.
Meso
Ma da mnogi naučenjaci ljekarskih nauka vele, da „od mesa opet meso biva“, ipak mi o njemu ovdi ništa govoriti nećemo, jer u novije doba više njih dokazuju, da ljudi mogu živiti bez mesa, i tad da će biti zdraviji i čoječniji, no jedući zaklane lešine — meso. Oni koji ga jedu, treba da upamte, da ga je za zdravlje najsigurnije jesti varena s kakvim povrćem, kao sa grahom (mladim ili suvim, svejedno), pa onda sa kupusom, keljom, krompirom, s voćem i lukom (n. pr. paprikaš i tako zvana papazjanija). Ako se meso, sirovo ili suvo, ne svari i neispeče dobro, opasno je za to, što se tako i neke životinjice i marvenske bolesti pojesti mogu, te čovjek tako može zdravlje porušiti pa i život izgubiti. Tvrđenje su ovo sasvim jasno dokazala najnovija naučna ispitivanja.
Žitna vara (varica)
Po nauci mnogih naučenjaka žitna vara je vrlo snažna, zdrava i najeftinija hrana, jer u njoj čovjek jede cijelo zrno, dakle svukoliku snagu njegovu, koja hrani, dok hleb, koji se pravi do mlina, vrlo mnogo gubi od svoje zrnovne vrijednosti pošto se samelje, prosije, kuva, peče i drugo.
Čuveni, naučeni Libig veli: ni jedna od ljudskih hrana ne izgubi više spremom od svoje snage što hrani, kao što gubi žito samljevanjem. Naučne te razloge potvrđuju opiti na mnogim narodima. Ruski narod toliko je zavolio svoju „kašu“, koja je gotovo prava žitna, vara, da ju je proslavio u svojoj poslovici, nazivajući je: „kaša mati naša“; kašu Rus začini puterom, maslom ili skorupom. Narodi u Maloj Aziji najviše se hrane zrnom, žitnom varom, pa su tijelom zdravi i umom razboriti. Arapi, koji su najstvarnijim naukama i najčestitijim uredbama Jevropu darivali, življahu i po dvjeseta godina a hranjahu se vječito žitnom varom. Mnoge pokrajine Španije, Francuske, Šotske, Italije i t. d. hrane se varom, pa su zdraviji od onih, koji meso jedu, — Jedući varu i bijeli smok, čovjek je siguran, da jede zdraviju hranu, nego tad kad se jede meso; jer mesom se mogu dobiti razne bolesti, ili s toga što je marvinče, ili živina bolesna, ili za to, što se ono mučilo u vrijeme ubijanja ili prije toga.
S toga bi bilo nužno da se narod, navikava na tu zdravu, snažnu hranu. Ona je naročito probitačna za radnički i siromašniji svijet. Jedna oka žita s malo kajmaka ili nešto mlijeka ili jaja, daće dovoljno snage i za najtežeg umnog ili tjelesnog radnika za jedan dan. Doktor Natošević veli, da je on daleko zdraviji tjelesno i bistriji umom danas, hraneći se tom hranom, nego prije kad se mesom hranio. To isto tvrde i mnogi drugi učeni i nenaučeni ljudi, koji se varicom hrane.
Za varu se najlakše može upotrebiti šenica, raž, kuruz i jelda. Za zimu je najudesnija vara od kuruza, jer u njemu ima masti više od sviju žita, dakle materije, koja pridaje toplote tijelu.
Za varu treba čisto zrno; bolja je i svarljivija vara, kad se žito, zrno, dan prije kuvanja, dobro istrijebljeno stavi u vodu da se otopi i omekša. Natopljeno se zrno brže kuva. Varica se može jesti s nešto skorupa ili masla, ili sa kojom čašom mlijeka u svako doba godine. U leto dobro je jesti varu s nešto zrela voća; pomiješati u nju utučenih čistih oraha ili lešnika, pridaje joj osobiti, prijatan i sladak ukus. Ko hoće i može da mu varica bude kao slast ukusna hrana, nek je spremi ovim načinom, dok je običaj meso jesti: Uz 2—3 oke žita nek pristavi jednog zaklanog i očišćenog ćurana ili ćurku, guska ili zeca. Naravno manju porciju žita treba za kokoši, patke, jarebice i golubove. Za to treba veliki lonac ili bakrač kalajisan. Meso treba staviti u sred žita, naliti vodom i variti dok sve meso s kostiju ne spadne. Tad valja sve kosti izvaditi iz varice i s mesom varicu dobro izmiješati. — Narod u Bosni tvrdi, da je taka hrana vrlo ljekovita. I mi iz svog iskustva možemo svakog uvjeriti, da je vara u opšte vrlo zdrava i ljekovita hrana. Ma kako varica zgotovljena bila — tako ili prostije, nužno je da se dobro svari i da se jedući dobro sažvaće, jer ako se dobro ne sažvaće, prolazi kroz želudac ne davši mu hranu, koju ima u sebi i koja tijelu potrebuje. Vara čini te je čovjek lagan i daje mu sa svim urednu stolicu. Ona pomaže skorije odjelenje mokraće i razni time mnogobrojne bolesti. Što je teže žitno zrno, tim je varica snažnija hrana.
Kamo puste sreće, da narodi svih pokrajina uobičaje raniti se ovom zdravom i jeftinom hranom, u mjesto onog hljeba, kojim se on hrani i pri najtežim poslovima. Raneći se ovakovom hranom, ne bi zaista izgledali onako jadno i čemerno, ni umno ni telesno, kao što je to slučaj danas sa svima, koji mnogo samog hljeba jedu.
U Aziji se varica ovako sprema: prvo se očisti zrno, pa zatim stavi u vodu za koji sahat, da se nakvasi i da se tom prilikom s vrha vode proberu zrna šuveljiva. Onda se prostre na ponjave ili čaršave na sunce, da se malo prosuši, pa se tad tako u pola mekano tuče u stupi da spadne ljuska. Onda proviju zrno i ljuska se odvoji. Čisto bijelo zrno sad opet stavi se na sunce, da se dobro osuši i tad ga za zimu ostave. To Azijati vare kao naš narod bungur, začine sa skorupom ili sa mlijekom, ili s mašću. Oni se hvale da ih taka vara dobro hrani i u zdravlju podržava.
Ako se kome baš nikako ne svidi jesti varicu, onda neka bar u mjesto hljeba vari puru (mamaljugu) bilo kukuruznu, bilo šeničnu, bilo ražnu ili jeldinu, pa neka nju u mjesto hljeba sa ostalim jelima upotrebljuje; no za to treba brašno ostaviti pokrupno i nesijano, ili se, najzad, može praviti hljeb od zrna, kao što su u Rusiji nedavno počeli upotrebljavati.
Grahovi (mahune)
Uporedo sa tom dovde pominjatom hranom stoje svi grahovi, samo ako se uredno spremaju za jelo. Među njima prvo mjesto zauzima grašak pa onda sočivo. U grašku ima još više snage što hrani, no i u samoj žitnoj vari; no na žalost narod naš vrlo malo proizvodi i jede ovo važno varivo. Za ovima idu obični naši grahovi. Među tima je opet najbolji za hranu tako zvani trešnjo, koga Njemci zovu „puterfizole“, u mahunama trešnjinim nema lika. Mahune njegove sa zelenim mu zrnima divno je jelo kad se uprigaju na masti ili još bolje na skorašnjem kajmaku. Ovo divno jelo svakog zadovoljiti može, tako je prijatno i zdravo. I ostalih grahova mahune zdrava su hrana, samo kad se liko dobro očisti. Hrana od mahuna, daje čistu i blagu krv. Onaj, koji se njima češće hrani ne samo što se osjeća lagan, okretan i zdrav tjelesno, već opaža da je i umno daleko bistriji no obično.
Da bi se čovjek koristio svom snagom što hrani i što je u grahovima, zrelim zrnima ima, nužno je da se zrna izgnječe i procijede kroz rijetko sito, pošto se svare za jelo. To je nužno za to, što tako ostanu one ljuske, koje smetaju varenju u želudcu i nadimaju čovjeka. Ako se tako ne može spravljati, valja ga dobro žvakati, da bi se tako bar što sitnije i zrno i ljuska ona smrvila i zgodnija postala, da se svari. Liko od mauna treba pažljivo trijebiti pri spremanju i pri žvakanju.
Razne pite s voćem ili sirom ili zeljem spravljene takođe su dobra hrana; što je više u njima voća, zelja i t. d. to su udesnije za hranu.
Voće
Uz ostalu hranu vrlo je zdravo posle svakog jela, i po nešto zrelog i zdravog voća jesti, pa bilo ono vareno ili pečeno idi prijesno. Ono je dobro za urednije varenje u želudcu i pravilniji krvotok. Osobito je dobro i za djecu.
S toga i mahune i zrelo voće valja što češće jesti, ne samo ljeti, nego kad je moguće i zimi. (Kako se za zimu ostavlja voće i mahune, pokazaćemo u „ekonomskom dijelu“ u ovoj knjizi.)
Zato može se nazvati vrijednom, čestitom kućom svaka ona porodica, koja njeguje, obrađuje i uživa koliko više može raznog voća, a naročito: šljiva cjepača, višanja, trešanja, grožđa, krušaka i jabuka. Prilježna porodica od svega ovoga treba da u svoje vrijeme podosta osuši i za zimu ostavi. Kuvane suve šljive, višnje i t. d. vrlo su dobra i blaga, zdrava i lagana hrana. Do duše ne može ni polovinu naroda imati dobru hranu nit mjesta da sebi izradi sve ono što bi njegovom tjelesnom i umnom zdravlju nužno bilo. To je zbog sadanjeg nepravednog društvenog uređenja. Zbog toga neophodno je živo poslovati da se sadanji nakaradni poredak ukine, i novi pametniji i pravičniji uredi, u kom bi sva društvena čeljad srećno živiti mogla. To neka je prva briga sviju prijatelja narodnih i ljudskih.