Bez vode bi uginulo sve što raste.
Za vršenje tjelesnih životnih radnji, voda je kao i vazduh životna činjenica u čovjekovu tijelu. To se vidi i otuda što se dvije trećine našeg tijela sastoje iz vode. Život bilja zavisi od tri pokretača: toplote, vode i svjetlosti. Da nije toga uginulo bi. Voda u svakom tijelu potpomaže priborno kretanje, pravilniji tok krvi, življi napredak, i trajašnji život.
Počem je toliko nužno prisustvo vode u našem tijelu, to svak lako razumjeti može, da je najpreča potreba svakoj opštini, da se postara prije svega, kako bi svekolike članove svoje namirila sa potpuno čistom i zdravom vodom. I crkva i država treba da ustupi prvenstvo toj velikoj potrebi ljudskoj, jer sva ova voda po varošima i po ravnicama, mahom unosi u čovjeka i životinju razne bolesti svojom pokvarenošću. Taj smrtonosni otrov treba ozbiljno i hitno, naučnim putem popraviti. Snaga ujedinjenih opština i čisti razum i toj oskudici doskočiti može. U mjesto ubilačkih dvorova — kasarni i arsenala trebalo bi stvoriti vodovode i naučne arteske bunare i česme iz kojih će društvena čeljad dobiti olako i potpuno zdrave vode. Na žalost i sramotu danas se malo brinu o tome velikom pitanju ljudskom, i naučari i književnici, a državna i crkvena gospoda još manje. Za njih je preče zidati kasarne i popovske dućane.
U sadanjem nakaradnom društvenom uređenju, u opšte teško je uživati čistu vodu, ali ipak može se reći kao pouzdano, da je najzdravija voda u onim rijekama i riječicama što izviru iz čistih mjesta i protiču pored čistih i brdastih obala. Ali nije zdrava voda u velikim rijekama, koje teču kraj varoši, pa se u nju slivaju prohodi, kanali i smrdljive baruštine; ona više puta nosi zarazne bolesti i omanje boleštine. Ljudi se sve više osvedočavaju da od rđave vode dolaze mnoge bolesti pa i opasne zaraze: groznice, kolera, srdobolja i tifus. Ko je primoran piti taku vodu, treba da udesi spravu da je procijedi bilo kroz pijesak ili ćumur, što ćemo mi odmah dalje već obilježiti. Drvetom obgrađeni bunari jako su nezdravi. Tako isto je nezdrava i ona voda koja se dugo u drvenim sudovima i u tikvama drži. Voda treba da je uvijek skorašnja, pili je mi ili gotovili šnjome jelo; ni košulje prati ne valja u stajaćoj i nečistoj vodi. Voda je čista samo onda, kad je bistra kao kristal i bez ikaka mirisa i zadaha. Pošto se jede voće i pije kiselo mlijeko, ne valja piti vodu, ma ona i najzdravija bila. Malo je naravi, kojima tako što ne škodi.
Bunarska se voda može ovako čistiti:
- Svake godine iscrpiti vodu i očistiti dno i oprati dobro bunarske zidove, pošto se oštrom četkom ili metlom prvo ostružu.
- Bacati u nj bar nekoliko puta u godini što više čistoga raskaljena ugljena, žive žeravice.
- Držati u vodi po jednu malu polugu gvožđa, koje u velikoj mjeri vodu čisti.
- Čuvati i udesiti da u bunar ništa upasti ne može.
- Paziti da nikakva voda ozgo sa zemlje ne teče, jer nosi sa sobom svakojaku nečistoću u bunar.
- Blizu bunara ne smije biti: bunjišta (smetlišta), parišta, prohoda, đubreta, kakve barice blata i t. d. jer to što posredno što neposredno prodre kroz zemlju do bunara i kvari vodu.
- Udesiti tako da bunar bude širok; da se voda jednako crpi i da je slobodnom vazduhu pristupačna.
Da bi se svekolika društvena čeljad potpuno zdravom vodom koristila, neophodno je nužno da se svi ljudi zbratime i da zajednički svoje poslove sviđaju i uređuju, kao što se čini u velikoj porodičnoj zadruzi i akcionarskim družinama. Ujedinjene, udružene snage su u stanju svaki društveni posao kao i sve namirnice svestranije izviditi i uredno prema potrebi izraditi. Zadruga je moćna snaga. Bez takog udruženja društvenih članova, narod neće moći uživati ni zdrave vode, ni hrane valjane, vi udobnog staništa, ni čistoće, niti ikakve prave sreće. Tim će se pri sadanjem društvenom poretku moći naslađivati samo pojedini članovi, a većina će ljudstva trpeti oskudicu, pa kroz to bolešljivo, zlovoljno i svakojako nesretno živiti.