Čuveni u Jevropi doktor Bok dokazuje u svojim naučnim spisima, koji su na sve glavne evropske jezike prevedeni, da je pijenje vruće vode važan lijek od više bolesti: od zatvora stolice, od prepunjenog želudca, od trbobolje, glavobolje, nazeba želudca, nesvijestice, od guste krvi, od grčeva, ma gdi se oni pojavili; dalje: od neprijatnog podrigivanja, gušnje, vratobolje, tifusa, zapaljenje pluća, od nervozne groznice, od podagre, nadimanja, kašlja, reumatizma, šuljeva. Pijenje vruće vode još uklanja jed, predohranjava mokraćni kamen (u bešici) i čisti pokvarenu krv u svemu čovjekovom tjelesnom organizmu, i odlično je sredstvo protivu napada kolere.
Kad vruće vode zatreba, treba je dobro uvariti u čistom sudu i piti po jednu osrednje veličine šoljicu ili čašu, svako četvrt sahata. Odveć vruća ne smije biti. Zasladiti je može čim ko hoće i može: medom ili šećerom, ili madžunom kojim, ili sa slatkim („dunstom“). Kome je neprijatno piti samu vodu nek joj doda malo mlijeka, ili neka je kuvana s ječmom, zobi, tejom od lišća jagoda, suva grožđa, kukuruza ili što je kome naručnije i lakše dobiti. Zobi ili kukuruza svak može imati.
Ali za one bolesnike koji su slabunjavi, blijedi, malokrvni i koji imaju lupanje srca i zadušljivost, bolje je da u mjesto vode piju toplo mlijeko, no samo treba da je skorašnje i da nije gusto. Ako je gusto neka se prilično razvodni. Ovo se preporučuje za to, što toplo mlijeko liječi pomenute bolesti, i daje u isto doba i zdrave hrane.
Pijenje vruće vode ili mlijeka tako treba upotrebljavati, do god se bolja ne otjera, što ne traje tako dugo, — kako kod koje bolesti i njenog stepena. Što veća bolest valja je više piti i većim gutljajima.
Pijući treba ostati u umjereno vrućoj sobi. Ako je na dvoru jaka hladnoća, nužno je posle pîća nekoliko sahata u sobi ostati, inače čovjek, zagrejan budući, lako može nazeb navući, te na mjesto koristi dobiti nevolju.