Svi iskusni doktori i ostali ljudi tvrde osnovno da su vrlo probitačna niže označena uputstva, kao predupredna sretstva od zaraze venerije — tripera i šankira, za sve one, koji u kuplerajima za novce kupuju i prodaju polnu ljubav:
- Netreba nipošto pristati činu polne ljubavi kad si umoran, ljutit, pijan, uzrujan i inače razdražen. Takav može da nagrabusi i u familiji a još prije u naručiju onih što ljubav za novce prodaju.
- Prije čina dobro je namazati ud, a naročito glavić s lojem ili zejtinom, ili nedeljno prati po 3—4 puta odvarom od rastove (dubove) kore;
- U času soitija treba biti spokojan i vrlo umjeren. Naglost takođe kao i strahovanje može škoditi.
- Ni pošto nevalja dvaputa uzastopce ujedared vršiti, jer to je iz više uzroka vrlo opasno.
- Ud treba vaditi čim je materija izašla. Čim se čin soitija svrši odma treba ud oprati prvo vodom pa onda svojom mokraćom, koju treba tad pomokriti; jer mokrenjem ud se očisti iznutra a spolja se opere zaražljiva maja. Istog dana docnije nije sgoreg iznova oprati sapunom i opet završiti mokraćom.
- Doktor Raspal preporučuje kao sigurno predupredno sredstvo ovo: Ko sumnja da je imao soitije sa zaraženom ženskom nek opere rečenim načinom ud i pospe sav, a naročito glavić, sa sitnim kamforom, i nek u isto doba rastopi podosta šećera i vode, pa neka prvo uzme u usta komadić kamfora koliko veliko šenično zrno, i odma za njim tu vodu popije.
Kome je to neprijatno, nek opere ud nekim ljutim pićem. U ostalom bilo bi vrlo ludo u tome viditi tugaljivost, neprijatnost ili sramotu. Sve što čuva zdravlje i život nije sramota i neprijatno, nego je najružnija sramota moda, raskalašnost, pijančenje, lijenost i puzenje pred ugnjetačima slobode i naroda. To što rekosmo važi i za muško i za žensko. Na to treba da pazi svaki ko nije rad otrovati svoje zdravlje i zdravlje svoje djece i potomaka; jer venerijske bolesti užasno satiru danas tjelesnu i umnu snagu mlađeg i starijeg narašćaja. I to će trajati dogođ se ljubav i brak za novce prodavali budu. Ugnjetači i globadžije s jedne strane, a venerija i onanija s druge strane užasno satiru snagu ljudstva. Ipak crkva uči narod o nebeskim sanjarijama: država upućuje i uči narod sa debelim državnim razlogom da poštuje auktoritet vlade i vlasti i postojećeg nakaradnog reda i poretka društvenog; a škola se bakće sa formulama, koje nikakve realne vrednosti za život i zdravlje nemaju. Jadni narod ostavljen sebi pod pritiskom neznanja, dacija, tereta i prezrenja i straka propada. Ima nekih morskih moralista, koji govore da ovako otvoreno o ovim predmetima netreba govoriti. To su kukavice i grobari patećeg ljudstva. Ništa se nemože popraviti dok se o tome otvoreno ne bude govorilo. U ovome kao i u svemu drugome javnost i otvorenost jedini je spas. Učevni i čuveni Džon Stuart Mil o tome je vječnu istinu rekao veleći: „Nemoguće je preduprediti i liječiti društvene i tjelesne bolesti, ako o njima otvoreno negovorimo“. Naši doktori receptaši stide se i ustručavaju se o tome važnom predmetu javio govoriti i pisati, a nestide se grabiti narodno imanje za njihove lažne ofarbane apotekarske vodice i šarlatanske recepise. Da, šarlatanske velimo, zato, što doktori iz racionalne škole, ne pišu recepise za apotekarsku i preskupu vodicu, nego uče narod da odkloni uzrok bolovanja. Kad bi doktori bili ljudi, oni bi najviše mogli koristiti društvu. Oni imaju pravo i dužnost na osnovu nauka: Higijene i Fiziologije zahtjevati od crkve i države, od škole i društva, da se udese i sela i varoši i staništa i hrana, i nošnja i nastava, i rad i odmor, i nagrada i zakon, i država i crkva, i društvo i pojedine ličnosti, prema zahtjevima fiziološko-higijenskim, a ne prema privilegijama i ćefu ugnjetača i globadžija. To bi im bila jedina dužnost, kojom bi mogli odužiti narodu onom što im je dao posredno ili neposredno pomoći, dok su nauke izučavali. Koji gođ tako nečini on je izdajica nauke i grobar svog i čovečanskog roda pa ma se odrao vičući: narod i sloboda, nauka i otadžbina.
Rekav o tome toliko prelazimo pokazati koji su iskušani lijekovi od venerije.