Ovijem imenom narod označava bolest, koju doktori zovu „zapaljenje pluća“ i „tifus“. Od nje narod naš užasno strada i propada. Dobija se od mnogog nazeba i još nekih uzroka i oskudica.
U narodu se ona poznaje, kad bolesnik osjeća bolove, teret i probadanje u prsima ma s koje strane; kad bunca, ne spava, kad ima jaku žeđ, zdravo smrdljiv znoj, zapureno lice, zatvorenu stolicu i trzanje u snu.
Kako se ti znaci pojave, treba bez odlaganja lijek spremati, jer je vrlo opasno napuštati ovu bolest. A lijek je od vrućice ovaj: utući sitno slačice i jednu šaku pomiješati s jakim sirćetom, pa s pola prsta debljine namazati na krpu, staviti na grudi i ostaviti na bolnom mjestu, da jedan sahat stoji. Ako je bolesnik rumen i punokrvan, dobro je da mu se nekoliko pijavica na bolno mjesto stavi. Za one koji imaju jaku vatru i buncaju, nužno je da se čelo i glava oblažu sa vrlo hladnim, u vodu namočenim krpama ili sa ledom, ako ga ima. Gdi toga nema, može se staviti slačica na potiljak iza vrata, ili iza ušiju koja pijavica.
Da se zagasi žeđ i dobije stolica, valja piti vodu od kuvanih šljiva ili od zobi, ili iscijeđeni sok od rotkve.
Hrana bolesniku neka je samo čorba s razmućenim jajetom i sobni vazduh mora biti potpuno čist inače bolesnik će propasti.
Protivu velike vatre, bunila u glavi i buncanja, sedativa je spasonosno sredstvo. Valja šnjome namazati glavu i mokrim kompresom obaviti i suvim peškirom obložiti, da onaj zadah pri glavi zadržava.
Oba navedena lijeka preporučuju doktori.
Ali u narodu se slave i ova dva načina liječenja: čim se bolest opazi, treba uzeti oku trinja od deteline i svariti u kotlu. Kad se voda poohladi valja u njoj pariti noge do koljena, a pareći dobro se ogrnuti s ćebetima ili drugim haljinama. Dobro se oznojiv u toj pari, bolesnik se mora u čisto ruho preobući i u postelju leći. Piti vruću vodu onim načinom kao što je kazano u članku: „vruća voda kao lijek“.
Ili i ovaj lijek: pri prvim znacima bolesti, valja na mah u jednu čašu najljuće komovice ili spirta linuti malo zejtina i pola male kašičice sitno samljevenog, utučenog kamfora, pa pošto se malo uvrući, istrljati sve tijelo bolesnika a najviše po zglavcima. Za tim namočiti jednu neupotrebnu ali čistu košulju u ljutom sirćetu, te je obući na golo tijelo bolesniku pa ga onda metuti da spava i dobro ga pokriti, da bi se oznojio. Košulju valja držati na tijelu dokle se god ne spazi mala hladnoća po koži bolesnika. Ne prestane li bol, treba to isto ponavljati i uz to bolesnika svaki dan u vodi, otvaru od trina kupati. Radeći tako, bolesti će za kratko vrijeme nestati, ali i kad čovek ozdravi, mora se u početku zdravo čuvati od nazeba i teških jela, od čega je bolest došla.
Sok od jagoda takođe je dobar lijek od vrućice, (ogljuštine). On se pravi ovako: na 1. oku jagoda valja uzeti pô oke šećera, pa tu smesu dobro izmješati i na vatri po sata kuvati. I za zimu može se ostaviti u staklićima dobro zatvorenim. U vrijeme bolesti treba od tog lijeka 1. tal i jedan tal vode, te pošto dobro na vatri provri treba piti po 1. čašu svakog sata.